Misu za Adu i Branka Milića, napisao sam mami i tati 1994. godine za 40. godišnjicu braka.

Praizveo ju je jordanovački Marijin zbor, uz pomoć Vrapčića i pojedinih pjevača Katedralnog mješovitog zbora u župnoj Crkvi bezgrješnog srca Marijina na Jordanovcu 26. veljače 1995. godine. Za orguljama bio je pater Marijan Steiner, a ja sam ravnao zborom.

Moji roditelji pjevali su u jordanovačkom zboru od rane mladosti, tako da je njihov zborski staž još duži nego bračni. Mama je bila sopran, a tata tenor odličnog glasa. Često je izvodio solo dionice ili duete s altisticom Lelom Ivanković. Još uvijek aktivan, osim u Marijinom zboru na Jordanovcu, pjeva u Katedralnom mješovitom zboru, a pomaže, kad god zatreba, u Svetom Jeronimu, Svetoj Katarini...

Tata me je od malena vodio sa sobom na kor - zvuci orgulja i crkvene zborske glazbe spadaju među moje prve glazbene utiske.

Kasnije sam i ja pjevao u zboru, a još kasnije, nekoliko godina sam i dirigirao Marijinim zborom.

I tako, razmišljajući o tome kakav bih dar mogao dati svojim roditeljima za tako veliki jubilej, nekako se prirodno nametnula misa. Kao jedan mali pokušaj izraza ljubavi i zahvalnosti za sve ono što su za nas, svoje petoro djece, kojima su posvetili čitav svoj život, učinili, i čine.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2004.

Marijan Milić