Proljeće

Jedno jutro jako rano
Probudi se jaglac žuti,
Pita tiho visibabu
Koliko je sati?

Ja o satu ne znam ništa
Sjetno reče visibaba,
Ali da smi malo veći,
Ja bih tebi pusu dala.

Čekaj, čekaj kad odrastem,
Pa ćeš vidjet što je šala,
Glasno zijevne jaglac žuti
I nastavi da spava.

Baš je lijepo proljeće,
Šuma tad se smije,
Ptičice se raduju,
Sunce tad ih grije.

Kad bi barem uvijek bilo
Proljeće nam milo,
Svi bi ljudi sretni bili,
Bilo bi nam fino.

Probudi se jaglac mali
Visibabu stane zvati:
Gdje si, gdje si, ružo mala,
Dal' si za me procvjetala?

Ali nigdje visibabe,
Ostala je samo trava,
Ali neka, vratit će se,
Dogodine ljubav stara

Tužan pogled jaglac spusti
Kad li stižu novi gosti,
Pčelica je neka mala
Tiho njemu pusu dala.

Baš je lijepo proljeće,
Šuma tad se smije,
Ptičice se raduju,
Sunce tad ih grije.

Kad bi barem uvijek bilo
Proljeće nam milo,
Svi bi ljudi sretni bili,
Bilo bi nam fino.