|
|
||
Doživljaj nasilja |
||
| U prvom razredu slavila sam rođendan. Pozvala sam sve djevojčice. Moja prijateljica Staška mi je rekla da ne pozovem Jasenku na rođendan. Zato što je bezobrazna. I Jasenka mi je rekla da ne može doći na rođendan. Ni Staška nije mogla doći. Jasenka nije bila bezobrazna. Sad mi je najbolja prijateljica. Lenka Meštrić, 9 godina Jedna moja prijateljica Jasenka me svima ogovarala. Ogovarala me: Ani, Dorotei, Martini... Svi su se okrenuli protiv mene. Bila sam sama. Kada sam je pitala zašto me ogovara nije znala odgovoriti. Predložila sam da se pomirimo. Ona je pristala, ali poslije me ponovno ogovarala. Ne znam kako mi je uspjelo, ali zavoljela me. Dora Anić, 9 godina Ja to nisam nikad doživio. Doživio je moj prijatelj kada ga je njegov prijatelj gađao kamenima. Osjećao se tužno. Antonio
Vrbički, 9 godina Jučer kad sam išla na gitaru vidjela
sam cure kako tuku jednog dečka koji je prošao ulicom dok su
se te cure igrale. Iva Ostojić, 9 godina S djevojčicom iz mog razreda nitko
se ne druži jer je siromašna i dobiva jedinice. Marija Lebo, 10 godina Prijatelj je jednu prijateljicu htio ugušiti
pomoću stiskanja za vrat! Ivan Farkaš, 10 godina Prošlog tjedna jedna je mala curica šetala
parkom. Kada je sjela na klupu iza nje se došuljao neki dečko
i počeo je tući. Tada sam ga je pitala zašto je tuče
i počeo je tuči mene, ali ja se nisam dala pa sam ja počela
vikati "upomoć". Došao je striček i otjerao ga. Nikolina Dukić, 10 godina U našoj školi nema nasilja. Nitko mi nikad nije prijetio ili istukao Iva Vukoja, 10 godina Doživljaj nasilja je nešto jako ružno. Čak je meni i ružno gledati nečiji
doživljaj nasilja. Josip Kerkez, 10 godina Kod nas u školi ima nasilja. To nasilje
čine osmaši kada tuku male prvašiće. Nekad ispadne tučnjava
i kod nižih razreda, a nekad i kod viših razreda. Neki iz viših čine
grozne stvari prema mlađim zato što ne žele nešto napraviti,
kao na primjer pušiti i ostalo. Po zimi čak pucaju petarde na
mlađe, pa je došla policija. Voljela bih da se to promijeni. Petra Markovinović, 10 godina U našoj školi ima mnogo nasilja. Najčešće
stariji tuku mlađe ili iz izazivaju. Puno njih vole prijetiti. Marija-Katarina Jukić, 10 godina U našem razredu postoji jedan dječak
koji je zlostavljan. Zove se Matej. Dečki iz mog razreda mu se
stalno rugaju, govore mu ružne riječi, prije 2 tjedna su ga s
zvrkom pogodili u oko. Tada mu je oko bilo crveno. Ponekad mu uzimaju
stvari i kažu da su njihove. Ja ga uvijek tješim i pomažem kada mu
je to potrebno. Žao mi ga je kad se plače i kad je tužan. Nadam
se da će ga dečki prestati zlostavljati i da će on
također biti sretno, a ne tužno dijete. Znam da će jednog
dana pronaći sreću. Patricia Pehar, 10 godina Za doživljaj nasilja mislim da je jako
grdi osjećaj, pa bih molila da to ne rade djeca dok (ne) odrastu,
a i ni ničiji roditelji. Petra Bedeničec, 10 i pol godina Nasilje se događa jer djecu tuku
roditelji. Zato što su svi nasilnici u školi i sami doživjeli nasilje,
a djeca koja su doživjela nasilje i sama postaju nasilna. Ivana Gradiški, 10 i pol godina Naš razred bio je među najboljima,
dok u 4. r. nije došao jedan dječak koji je upropastio taj mir.
Tuko bi svakog ko bi mu stao na put. To traje još i dan danas, ali
više ne tuče dečke negu tuče (zlostavlja) jednu curu
koja mu se sviđa. Naš razred je odlučio skupa s razrednicom
da ćemo ga izbacit iz razreda. Ali on ne želi prestati s tučnjavom. Tomislav Macan, 11 godina U mojoj školi rijetko se događaju
bilo kakva nasilja, no jednom se dogodilo nasilje u kojem dječak
napada djevojčicu. Ta djevojčica se razvijala kao i sve
druge djevojčice. Dječak ju je napao pipanjem svuda po tijelu.
Ostaloj djeci na hodniku je to bilo smiješno i njihovo smijanje nije
prestajalo. To mi se nije svidjelo. Zato sam brzo pozvala najbližu
odraslu osobu. Kada je odrasla osoba došla dječak je pobjegao,
a curica ostal na mjestu tužna i žalosna. Karla Ledić, 11 godina Nisam nikada doživjela nasilje, ali sam
čula mnoga razmišljanja i doživljaje druge djece. Mnoga djeca
su silovana, kao npr. "OTAC JE SILOVAO KĆER" Usred noći - kaže sin - otac je ušao
u moju i sestrinu sobu i prvo je "pretukao", a onda silovao.
Otac je u pritvoru, a djeca su još u šoku. Najgore je ako roditelj ubije roditelja
pred djecom ili djetetom. Toga još nema kod nas u Hrvatskoj, ali
zato ima u drugim zemljama. Djeca su šokirana, a djeca doživljavaju
i u školi nasilja, kad ih tuku ostala djeca ili čak profesori. Mateja Ivančić, 11 godina U našem razredu jednog dečka svi
ogovaraju, udaraju ga, a on se samo povuče i ne razgovara ni
s kim. Frane Džapo, 11 i pol godina U mom razredu ima jedna cura koja uči
po prilagođenom programu. Zove se Andrea. Dečki ju stalno
zazaju i rugaju joj se. Meni je to strašno. Mi se pokušavamo sve više
družiti i dijeliti s njom. Matea Večerić, 11 i pol godina Jako mi je žao one djece koja su zlostavljana
na bilo koji način. U našem razredu nema nasilja. Svi se dobro
slažemo i družimo jer nas je tako naučila naša učiteljica.
Mislim da bi svi trebali biti takvi. Mateja Mihaljević, 11 i pol godina Nasilje je nešto najgore što se djetetu može desiti. Jednog dana kada smo se igrali na školskom igralištu vidjeli smo gužvu iza igrališta i odmah dotrčali, vidjeli smo da jedan veliki dečko tuče jednog malog. Kada smo to vidjeli svi smo priskočili u pomoć i rastaviti dječake. Antonio Ključarić, 12 godina Kada ja vidim dvojicu prvašića ili
malo starijih da se tuku uvijek kažem da ću obojicu istući
ako se ne smire. Ja se nikad nisam uvukao u takvu situaciju. Stjepan Vugdelija, 12 godina U moj razred ide jedan dječak. Mnogi
dečki ga vrijeđaju i tuku zato što je malo bolestan. Njemu
je potrebna pomoć. Taj dječak kopira gluposti koje drugi
rade, a oni njega iskorištavaju i onda je opet sve isto. Oni ga opet
tuku i vrijeđaju. Ivana Antunović, 12 godina Jedna moja "prijateljica" je
zadirkivala curu iz četvrtog razreda zato što je nosila, po njezinom
mišljenju, neodgovarajuće cipele. Tog sam dana vidjela njezino
pravo lice. Lucija Pleše, 12 godina U mom razredu postoji dečko koji
je siromašan, nema puno prijatelja i na njegovom licu se vida da je
usamljen i tužan. Pomalo smrdi i zbog toga mu se većina učenika
ruga. Neka djeca ga i tuku, nosi staru bratovu odjeću i nosi
stare knjige jer za nove nema novaca. I moji ga prijatelji vrijeđaju,
što mi se ne sviđa i što nije lijepo. Jedino što mi smeta je
to što se taj učenik ne brani, kao da se pomirio s tim da će
ga uvijek zezati, nije dobar u školi pa mu se i zbog toga učenici
rugaju. djevojčica od 12 godina Izdaja je nešto (što) ja ne volim. Ako
išta ne volim onda je to izdaja. To mi se jednostavno gadi. Ja sam
par puta u svom životu nažalost doživio izdaju. Ivan Mitrović, 13 godina Nasilje mi se ne sviđa, jer nastradaju
oni različiti od onih koji vode glavnu riječi, od onih koji
su svima omiljeni. Jer su bogati i znaju se izboriti za sebe, pa stradaju
siromašni, povučeni, itd., oni koji se ne mogu braniti. Ja imam
prijatelja koji je jako visok, ali povučen i ne zna se izboriti
za sebe, pa mu se svi uvijek rugaju, dečki ga guraju, a cure
ga riječima zlostavljaju. Ja nekad stanem na njegovu stranu,
jer se dobro slažem s njim, nemam ništa protiv njega, ali onda svi
iz toga izvode glupe zaključke. Mislim da su ovi koji ga zezaju
i rugaju mu se vrlo bezobrazni i glupi i mislim da bi netko to trebao
njima učiniti, pa da vide kako je to. Ana Pavlinušić, 13 godina Ja nisam osobno doživjela nasilje, ali
djeca iz moje škole se često tuku. Neki dan je jedan dobio potres
mozga. Antonija Džapo, 13 godina Filip Bilušić, 13 godina Nasilje među ljudima svaki dan je
sve češće. I sama sam bila žrtva tog nasilja, ne fizičkog,
već psihičkog. To nimalo nije lako, pogotovo ako ti svi
zbog toga okrenu leđa. Mislim da je fizičko nasilje mnogo
gore od psihičkog, iako i ono može ostaviti posljedice za cijeli
život. Mislim da to nasilje počinje u manjim
grupicama ljudi koji se izražavaju tako da se međusobno tuku,
što znam puno primjera iz života. Takvom nasilju su privršeni više
dečki, dok djevojke koriste psihičko zlostavljanje, možda
nesvjesno, a možda svjesno. Što je najgore, djeca koja su izložena
nasilju se osjećaju manje vrijednima i nesretna su, ali to nikome
ne govore, već šute i trpe to zlostavljanje. Znam jednu učenicu koja je sve omalovažavala
i to radi još i danas, unatoč tome što o tome znaju pedagogica
i ravnatelj i tome što su je upozoravali, ona se ponaša isto. Pa se
sada postavlja pitanje kako da nasilje prestane i da li će ikada
prestati? Maja Ranogajec, 14 godina Npr. ja imam u razredu slučaj da
se jedan dečko doselio iz Bosne u Zagreb i u mom razredu on je
trenutno "žrtva" psihičkog nasilja, jer ima tipičan
bosanski naglasak, a to smeta nekima u razredu. Mislim da to nije
u redu, i da nitko od ostatka razreda ne bi volio biti u njegovoj
koži. Moram priznati da sam ga u početku i ja zezao, ali sam
onda pomislio i zamislio kako bi meni bilo da sam u njegovoj koži
i da si ne mogu pomoći. To još uvijek traje u mom razredu, ali
mislim da će uskoro prestati, jer su se svi pomalo počeli
zamišljati u njegovoj koži i počeli shvaćati da im ne bi
bilo lako da su na njegovom mjestu. Ivan Mihovec, 15 godina U današnjem svijetu je takav oblik nasilja poprilično uobičajena pojava. Vrlo često smo i sami svjedoci nečega takvog. Čak i najmanja šala nekog može duboko povrijediti, premda današnja djeca toga nisu ni svjesna. Marija, 15 godina (Galiot) Nasilje među djecom danas se pojavljuje u svakoj školi. Najčešće je ono takvo da se netko vrijeđa i tuče. Mislim da to utječe na cijeli život zlostavljanog djeteta. Na njegovo samopouzdanje, mišljenje o ostalim ljudima, jer on će jedino tu sliku dobiti i ponijeti. Vjerojatno ne će htjeti to reći nekome, bojat će se. I kako je to sve nositi u sebi? Sve riječi, poruge, udarce? Uništava ono lijepo u djetinjstvu, radost, sreću. Ariana Škrinjar, 15 godina Nasilje danas možemo svugdje susresti.
Sukobi i nasilje se događaju na ulici, u kafićima, mjestima
gdje mladi izlaze, u školi, ali i u vlastiom domu. Poznajem par djece koji samo čekaju
da odu od kuće jer roditelji vrše nasilje nad njima. Ta su djeca
uglavnom problematična u školi i imaju želju iskazati se, ali
na krivi način. Svoj bijes, tugu i tjeskobu iskaljuju nad ostalom
djecom, a ponekad i nad sobom. Profesori su nam često loš uzor,
jer i oni nekad vrše nasilje nad učenicima (osim pogrdnih naziva,
zna biti i fizičkih kontakata). Tajana
Krsnik, 16 godina Svako dijete je na neki način doživjelo
nasilje od strane druge djece ili odraslog čovjeka. Lana, 22 godine Doživjela sam razne oblika nasilja od najranije dobi. Ponekad od svojih vršnjaka, ali češće od djece nekoliko godina starije. S vremenom sam se naučila braniti ili uočiti nasilnike na vrijeme, pa izbjeći napad. Najviše me maltretirao bratić koji
je dvije godine stariji. Konstantno mi je uzima SVU hranu koju sam
jela i sve igračke koje sam imala, te ih obavezno potrgao. Najgore
kaj mi je napravio je kad me odgurnuo u ćošak i popišao se po
meni. Tada sam imala 3-4 godine i osjećala sam se totalno bespomoćno,
jer sam bila puno manja i slabija od njega. Ta me činjenica,
da sam bespomoćna, zapravo najviše boljela. Osim tog doživljaja
izdvojila bih i razne seksualne napade odraslih muških osoba u javnom
prijevozu. Jednako grozno. Vanja Večerić, 25 godina |
||
| Na vrh | ||
