Krenuli smo 7. srpnja u 6.30 sa zetovim mini busom u super raspoloženju. Bili smo veseli, osim nekih koje je uhvatila nostalgija za domom i roditeljima, no i oni su s vremenom zaboravili na njih. Dugo smo izlazili iz Zagreba i već smo pomislili da će roditelji doći za nama, no srećom nisu. Tijekom vožnje smo neprestano hodali po busu i zamijenjivali mjesta. Smijeha i zezancije nije nedostajalo. Na početku nismo uopće shvaćali da će nam ovo biti nezaboravno putovanje s brojnim iskustvima. Oko tri sata smo stigli u Linz i većinom se držali jedni uz druge. Čak smo se bojali i ići na wc. Sjedili smo na klupama ispred Design centra na Europaplatzu. Design center je bila jedna velika i lijepa moderna zgrada ispred koje se nalazio prostor ograđen grmljem s vodoskokom.
To je zapravo bila rupa u tlu iz koje je šištao veliki mlaz vode. Nakon dužeg čekanja smo krenuli prema velikoj dvorani na otvorenje olimpijade. Sve je bilo tako svečano.Oko pozornice su bile izvješene zastave svih zemalja iz kojih su došli zborovi. Prvo su držali govorancije i skoro smo zaspali, a onda je prvi put zazvonilo olimpijsko zvono. Počela je parada zborova tj. zastava pojedinih zemalja. Naravno krici radosti čuli su se i kad je prolazio Crnac s našom zastavom premda smo tada bili jedini zbor iz Hrvatske (ostali su došli u drugom dijelu). Upoznali smo se s zborom iz Poljske i pjevali s njima zajedno Help, Yesterday, Bridge over troubled water i mnoge druge. Samo što oni nisu znali engleski pa je bilo malo nezgodno. Nakon toga smo umorni otišli u Freistadt koji smo poslije preimenovali u besplatnu štetu. Bili smo smješteni u internatu. U sobi je bilo po četiri kreveta , a ormari izvan sobe. Kupaonica nam je bila zajednička pa tako i tuševi koji su bili blizu i bez pregrada.Te prve veceri smo otišli na večeru u McDonald’s jer nam je bilo loše od drvene riže koju smo zapamtili kao Linz specijalitet. Htjeli smo napraviti probu zbog sutrašnjeg nastupa no to je bilo veoma teško jer je profesor nekuda otišao. Vlado i Hrvoje su nas pokušali smiriti, jer je Slovenka šizila , i odveli su nas u njihovu sobu no opet nije ništa bilo od probe. Tako je nastala i misterija s kapama koja se riješila odmah ujutro. Oko 11.30 smo krenuli spavati no teško smo uspijevali od uzbuđenja. Male klinke su nam skoro cijelu noc kucale po vratima, a i dečki nisu u tome zaostajali. Kukurikali su, mijaukali i pjevali ariju iz Kraljice noći...
Buđenje je bilo u 6h. Bili smo umorni no tko nam je kriv? Odjurili smo na doručak i brzo se okupili u busu. Putujući vijugavom cestom kroz brda prošarana poljima neprestano su nam uniforme udarale u glavu dok smo se upjevavali. Dečki su se morali smrzavati dok smo se mi presvlačile u busu. Isprobali smo akustičnost dvorane i onda malo švrljali i čekali da nas pozovu.
Čekajuci u hodniku počela nas je hvatati trema. Vec smo željeli i pobjeći. Trbuh nas je bolio i sve riječi ohrabrenja su blijedjele.

Na nastupu smo bili preplašeni tako da smo otpjevali slabije od naših mogucnosti i dobili srebrnu diplomu. Imali smo probu u školi i pjevali super i da smo tako pjevali na natjecanju osvojili bi najmanje srebrnu dipolmu 10 stupnja, ali uvijek je tu i ali… Povodom srebra u pop kategoriji slavili smo i umalo ostali bez glasova tako da smo mislili da ćemo biti “ uspješni sudionici”.
Istog dana smo imali i prijeteljski koncert u 22h. Bili smo mrtvi umorni a morali smo duže ostati na pozornici i pjevati no nakon one jurnjave s Andrijom (naš vodič) po parku je to bilo teško tako da smo jedva čekali krevet...
11. srpnja smo se preselili iz internata u sportski centar. Tamo je bilo košarkaških dvorana, teretana, gimnastička dvorana i prazan bazen. S profesorom smo se kladili da ako osvojimo zlato u folk kategoriji da će preplivati Dunav, a s Hrvojem da će prestati pušiti. Valjda smo se zbog toga umislili i ubrzali u zadnje dvije pjesme i zabrljali. Osvojili smo broncu i nadurili se.
Posjetili smo i Ars Electronica Center.Većinu vremena smo se dosađivali osim u špilji. Neki su navecer otišli na Carminu buranu, a neki ostali i igrali se izbora za miss.
Sutradan smo imali sportski dan. Igrali smo nogomet, košarku, igrali se obručima, radili zvijezde, rastezali...
Prvo se održalo natjecanje u košarci i Vlado, Driver i prof. Milić su pobijedili Sašu, Nikolu, Igora i Hrvoja.
Poslije smo igrali nogomet. Dirigent, Hrvoje, Saša, Alen i Tena protiv Vlade, Drivera, Igora, Nikole i Ružice.
Pobijedila je dirigentova ekipa. Poharali smo robnu kuću H&M i Billu ,a robna kuća Pimkie naše džepove. Svaku večer su veliki išli u šetnju a mi mali tulumarili.
Kroz zabavu vrijeme nam je brzo prošlo i nismo ni skužili da nam je to zadnji dan. U Design centru smo sreli Brodosplit, Palmu i Kastav. Bili smo im na nastupu i navijali. Na proglašenju pobjednika Brodosplit je bio prvi u muškoj kategoriji. Digla se hrvatska zastava i pjevali smo našu himnu. Suze su nam tekle kao da smo mi prvaci.
Napuštajuci Linz bili smo tužni . Znali smo da je završila naša prva pustolovina. Ova olimpijada i prijatelji uvijek će zauzimati posebno mjesto u mom srcu.
Hvala svima koji su nam ovo omogućili
profesoru, roditeljima, sponzorima,
pratiteljima i sebi samima
i svima koji su se sjetili ovo organizirali
jer
GLAZBA JE RADOST!